Novosti

Ponižavajuće i neprihvatljivo

Saopštenje Mađarskog pokreta u vezi sa izmenama i dopunama Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina

Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave je 27. novembra otvorilo javnu raspravu o radnoj verziji izmena i dopuna Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina.

Tekst koji je objavljen oslikava spektakularni fijasko snishodljivog manjinskog politiziranja zasnovanog na trulim kompriomisima koji vodi Savez vojvođanskih Mađara na čelu sa Ištvanom Pastorom. Rešenja koja su sadržana u nacrtu predstavljaju neshvatljivu kontradikciju sa tvrdnjama da se srpsko-mađarski međudržavni odnosi danas nalaze na svom istorijskom vrhuncu. Nacrt koji je predstavljen javnosti je kako ponižavajući, tako ujedno i neprihvatljiv za nacionalne manjine koje žive u Srbiji.

Ukoliko rešenja koja su ponuđena kroz javnu raspravu stupe na snagu, time će se ostvariti potpuno starateljstvo države nad autonomijom manjinskih nacionalnih zajednica. Usvajanjem predloženih izmena bi došlo do daljeg sužavanja nadležnosti nacionalnih saveta, koja su tokom 2014. godine odlukom Ustvanog suda jednom već radikalno umanjena.

U skladu sa predloženim nacrtom bi funkcionisanje nacionalnih saveta trebalo da postane dvojezično. Zapisnici sa sastanaka nacionalnih saveta kao i sve odluke bi se morali sačiniti na mađarskom i na srpskom jeziku pa bi se isti u roku od 15 dana morali dostaviti ministarstvu i objaviti na dvojezčno pripremljenonm sajtu nacionalnog saveta.

Umesto da se zakonskim sredstvima pospeši ravnopravna službena upotreba manjinskih jezika u javnoj sferi u kojoj se ostvaruju prava i interesi građana, predložena promena zakona ide u pravcu obezbeđenja upotrebe srpskog jezika u životu i radu manjinskih nacionalnih saveta.

Umesto da se zakonom propišu sankcije rukovodiocima državnih, pokrajinskih i lokalnih organa koji krše odredbe o nadležnostima nacionalnih saveta, izmenama zakona se predviđaju novčane kazne predsednicima nacionalnih saveta koji ne budu poštovali odredbe o dvojezičnom poslovanju.

Nacrtom je predviđeno drastično nazadovanje u pogledu nadležnosti nacionalnih saveta. Izbaciće se iz upotrebe pojam „nadležnosti“ nacionalnih saveta i biće zamenjen pojmom „ovlašćenja“. Ova, na prvi pogled terminološka razlika, međutim, dotiče suštinu manjinske samouprave. Tokom 2009. godine, u vreme priprema za donošenje Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina, se vodila ozbiljna rasprava o dilemi, da li da manjinski nacionalni saveti (kao kvazi-državni organi) raspolažu nadležnostima, ili (kao specijalne organizacije civilnog društva) ovlašćenjima. Tada je u diskusiji prevagnulo stanovište da se nacionalni saveti nacionalnih manjina priznaju kao kvazi-državni organi.

Nacrtom su predviđena konretna sužavanja nadležnosti. Briše se mogućnost da AP Vojvodina ili lokalne samouprave prenesu određene nadležnosti na nacionalne savete. Nacionalni saveti će ubuduće moći da se služe samo ovlašćenjima koja su im data u samom zakonu.

Ukinuće se mogućnost da nacionalni saveti utvrde pojedine ustanove iz oblasti kulture, koji se ne vezuju pretežno za konkretnu manjinsku zajednicu, za institucije od posebnog značaja za njihovu zajednicu. Ceo niz ustanova kojima je od strane NS MNM ranije utvrđeno ovo svojstvo, će svoj status na taj način izgubiti. Ovo svojstvo će, u skladu sa predlogom, određena ustanova steći tek izmenom njenog osnivačkog akta. Izmena ovog akta je pak, u pretežnom broju slučajeva, u nadležnosti lokalne samouprave, pa će se na predloženi način stvoriti prostor za uspešnu opstrukciju ostvarenja ove mogućnosti od strane lokalnih samouprava.

U vezi sa nadležnostima u oblasti obrazovanja se doduše predlaže vraćanje pojma obrazovne ustanove od istaknutog značaja, koji pojam je svojevremeno brisan od strane Ustavnog suda, ali se ovaj pravni institut uvodi zajedno sa ograničenjima zbog kojih će ovo svojstvo moći da stekne samo minorni deo ustanova koji se, iz aspekta mađarske zajednice, smatraju izuzetno važnim.

Nacrtom izmena se nije napravio ni pokušaj u pravcu da se ispravi najveći nedostatak važećeg zakona u pogledu održavanja ažurnosti posebnog biračkog spisaka nacionalnih manjina. Time je pokazano da se i dalje ne smatra zadatkom države da podstiče mlade koji pripadaju manjinskim zajednicama i koji su, sticanjem punoletstva, stekli i biračko pravo, da, na bazi dobrovoljnosti, podnesu zahtev za upis u poseban birački spisak svoje zajednice. To bi se moglo uraditi naprimer propisivanjem obaveznog dostavljanja pisanog obaveštenja po službenoj dužnosti, putem čega bi svi građani, a posebno pripadnici manjinskih zajednica koji su stekli biračko pravo, bili adekvatno informisani. Ako ovakav vid informisanja ne preraste u rutinski proces i ne postane ustaljena praksa, posebni birački spiskovi će atrofirati i na koncu nestati. Sprečavanje takvog epiloga, međutim, ne predstavlja zadatak i odgovornost manjinskih zajednica, već jeste pre svega nezaobilazni zadatak države.

Nije poznato da li su u pripremi radnog materijala učestvovali predstavnici NS mađarske nacionalne manjine, kao i političari ili pravnici SVM, ali bi zaključak u oba moguća slučaja bio tragičan. Ukoliko bi bio slučaj da oni nisu učestvovali u pripremi teksta, postavlja se pitanje, kako je moglo doći do situacije u kojoj se predstavnici najvišeg samoupravnog tela najmnogobrojnjije manjinske zajednice ne budu ni pozvani na rad u pripremi zakona. Nameće se ujedno i pitanje stvarne političke težine SVM i njegovog potencijala za ostvarivanje interesa zajednice unuitar vladajuće koalicije, ukoliko se on tek tako može ostaviti po strani prilikom pripreme zakonskog projekta od izuzetnog značaja za budućnost zajednice. Ukoliko bi situacija bila obrnuta, nametnulo bi se drugo, po svojoj specifičnoj težini još značajnije pitanje: kako je moglo doći do toga da se predstavnici i političari, koji su većinom glasova birača, prvenstveno mađarske nacionalnosti, stekli poverenje da rade u njihovom interesu, saglase sa predloženim izmenama i asistiraju u oduzimanju svojevlasti NS MNM? Ne može se preći ni preko odgovornosti mađarske vlade, koja se energično izjasni u slučaju kada se u Ukrajini grubo krše prava na upotrebu maternjeg jezika, dok sa druge strane, pozivanjem na navodne istorijske domete srpsko-mađarskog prijateljstva, (sve do sada) ćutke podnosi ukoliko se to dogodi u Srbiji.

Mađarski pokret energično odbacuje svaku promenu zakona koja bi dovela do umanjenja nivoa stečenih prava, daljem krunjenju nadležnosti nacionalnih saveta, a i NS MNM. Taj stav će se zastupati na svim mestima, kako tokom javne rasprave, tako i u javnosti. Na zastupanje istovetnog stava se ujedno pozivaju i upravo oni činioci koji, usled svog položaja zaista mogu nešto učiniti protiv usvajanja ponižavajućih i degradirajućih izmena zakona, a to su SVM i NS MNM. Jer je zastupanje interesa Mađara u okviru tog mandata koji su stekli.